Najprije o nagradi: za knjigu eseja Napad na minibar, u izdanju Frakture, nedavno ste dobili nagradu Ivan Goran Kova?i? koju dodjeljuje Vjesnik, dakle dravni medij. Ima li tu nelogi?nosti i kao se s time nosite?
- Hrvatske knjievne nagrade su odli?an senzor za mjerenje moralnih i estetskih kriterija hrvatske kulturne sredine. Ja odavno vie nisam dio te sredine.
Kada su me obavijestili da sam dobila Vjesnikovu nagradu, moj prvi poriv bio je da je odbijem. Jednu sam nagradu prije nekog vremena ve? bila odbila. Me?utim, s odbijenom nagradom ne moete nita, dok s primljenom ve? moete u?initi neko dobro. Moete je preusmjeriti, na primjer. Zato koristim ovu priliku da javno obznanim da svoju Vjesnikovu nagradu poklanjam hrvatskom Ministarstvu kulture. Tako nagrada na neki na?in ostaje u ku?i. Da nisam pristala da primim nagradu, sada ne bih imala to zadovoljstvo. Nadam se da ?e Ministarstvo s mojom skromnom donacijom udariti temelje osnivanju Muzeja hrvatskih knjievnih nagrada, to je, po mome miljenju, odli?na ideja. ao mi je da nisam bila na dodjeli. Prema pisanju Ve?ernjaka, glavni urednik Vjesnika navodno je izjavio da sam tom nagradom vra?ena u maticu hrvatske knjievnosti. Vjesnik se, naalost, nije ponudio da mi plati avionsku kartu kako bih se barem nakratko mogla stopiti s nare?enom maticom i na stvarnom, a ne samo na simboli?nom nivou.
Hrvatska uronjena u desnicu
Kad smo zadnji put radili intervju, izala vam je knjiga u sklopu Ve?ernjakove biblioteke. Tada mi se to ?inilo nekako neprikladno, jer se Ve?ernji list pokazao kao desne novine, a vi ste perjanica nove disidencije, to ?e re?i da na stvari gledate slijeva.
- to se ti?e primjedbe o desni?arskom Ve?ernjaku, cijela Hrvatska je uronjena u desnicu, i safta se u desni?arskoj marinadi ve? dvadeset godina. Ovu odanost desnici mogu razumjeti, desnica, da tako kaem, ima sadraja. U desni?arskom ideolokom paketu ima puno arenih igra?aka: Majka Boja, papa, Bleiburg, ustae i ustake kape, Ante Paveli?, hrvatski vitezovi, Stepinac, ahovnica, Franjo Tu?man, rodne grude, Ante Gotovina, iroki Brijeg, mrnja prema Titu, Jugoslaviji, Srbima, partizanima, Marko Perkovi? Thompson, ?vrsto domoljublje ?ija se ?vrstina nikada ne dovodi u pitanje, osim kada je u pitanju profit. U desni?arskom paketu nema ozbiljnog politi?kog promiljanja, u njemu su igra?ke koje su simboli?ki supstitut za politi?ki stav, ali s desnicom barem nikada niste usamljeni. Desnica je topla mafijaka obitelj. Za razliku od desni?arskoga, u tzv. ljevi?arskom paketu nema ba ni?ega, ?ak ni igra?aka.
A Ve?ernjak je, kao i ve?ina hrvatskih novina, prije svega uti medij, dakle, porno plus lai. Kao to su stru?njaci izra?unali da iz Ikeje nitko ne izlazi bez barem pet kupljenih predmeta, tako i u hrvatskim novinama teko da moete na?i ?lanak u kojemu nema barem pet neto?nosti. U hrvatskim novinama moete, na primjer, na?i intervjue koje nikada niste dali, i svoje izjave koje niste dali. A Ve?ernjakova biblioteka koju spominjete bila je akcija koja nije imala za cilj desni?arenje, nego da na hrvatskim knjievnicima zaradi brzu lovu. U Hrvatskoj prije svega nema pismenog novinarstva, kao ni profesionalnog izvjetavanja na ?iju se to?nost moete osloniti.
Me?utim, sve ovo o ?emu pri?amo nema, naravno, veze ni s ljevicom, ni s desnicom, ni s knjievno?u, niti s knjievnim nagradama, nego s prosje?nim hrvatskom mentalnim sklopom, prije svega. Zamislite mentalni sklop polupismenog ?ovjeka, koji jedva da ita ?ita, ni o ?emu nema pojma i nije se makao s klupe ispred svoje ku?e ve? godinama. To strano neznanje koje se taloi u naem ljudskom primjerku stvara u njemu nejasan osje?aj neprimjerenosti. Zato na primjerak ponavlja to to ponavljaju i drugi. Osje?aj neprimjerenosti pretvara se u aroganciju, a arogancija se ispoljava kao ridikuliziranje svijeta oko sebe. Jer jedini na?in da na primjerak svoj osje?aj bespomo?nosti okrene u svoju prednost jest da ridikulizira svijet oko sebe. To ga ?ini sigurnijim. Ta, dakle, bespomo?na tupost koja je uvjerena da je prevarila i nadigrala sve oko sebe temelj je prosje?nog hrvatskog mentalnog sklopa, i onda se nadalje reflektira u politici, u kulturi, u svakidanjem ivotu. Nisu Hrvati jedini, dakako. Me?utim, dok su ?esi, na primjer, iz sli?nog sklopa napravili veliku knjievnost, Hrvati su si napravili tek lo ivot.
Multikulturalizam na meniju
Smatrate li i vi, poput njema?ke kancelarke i britanskog premijera, da je projekt mulitkulturalizma propao? Kaete tako na 36. stranici knjige Napad na minibar da je ideja europskog multikulturalizma dobrano napuknuta. to, dakle, ne valja s njom? Dobro, mi taj problem nemamo, ali vi taj multikulturalizam, ?ini mi se, ivite?
- Post-jugoslavenski narodi taj problem zaista nemaju. Nisu ga imali ni prije. Ono prijanje samo-laskanje, one fraze o Jugoslaviji kao o multikulturnoj zemlji, bile su ?ista tlapnja. Kako je bilo tko mogao povjerovati u ozbiljnost te teze u zemlji ?iji su gra?ani svi bijelci i ve?ina govori isti jezik. Razlike su se svodile na to tko ta jede: Hrvati grah s tijestom, Srbi grah sa pekom. A onda je krenula pri?a o nepremostivim etni?kim i kulturnim razlikama, rat i etni?ko ?i?enje. Hrvati su se rijeili Srba, Srbi su se rijeili Albanaca, Hrvata i Muslimana, zajedno su ?istili Bosnu od Muslimana, tko je ve? koliko mogao. Veliki Monstrum, majstor genocida, upravo sjedi u hakoj sudnici. Nijedna od bivih jugoslavenskih republika nije u me?uvremenu uspjela razviti snoljivu razinu tolerancije za Drugoga. Primjera ima bezbroj. U turisti?koj zemlji Hrvatskoj svakoga ljeta barem dvadesetak stranaca ostane pretu?eno, odnosno to je otprilike brojka koju saznajemo iz novina. Ali, upravo je, eto, u Hrvatskoj bio papa, koji je osudio hrvatsku netolerantnu prolost: ustae (jer Hrvati to sami nisu bili u stanju u?initi) i komuniste (to su Hrvati uvijek spremni u?initi). Zato je lukavi papa imenovao Djevicu Mariju za duhovnog komesara. Ona ?e ubudu?e bdjeti nad povijesnim putom Hrvatske, kao i nad putom ?itave Europe, ?ime je papa posredno dao poticaj razvoju hrvatskog feminizma i neposredno blagoslovio put Hrvatske u Europu. Nakon papinog odlaska, Hrvatima ?e biti lake da toleriraju, ako nita drugo, barem one nad kojima bdije zajedni?ka Djevica Marija. A to, priznat ?ete, nije malo. Vrijedilo je pljunuti sav taj novac za papinski blagoslov.
Kako u svemu tome vidite samu sebe, kao klasi?nu disidenticu, gastarbajtera ili ste ono to se novim pojmom ozna?ava kao intelektualni prekarijat (intelektualna fleksibilna i mobilna radna snaga s nesigurnim i neredovitim primanjima)?
- Ja valjda spadam u intelektualni prekarijat. Zbog op?e krize, svakim danom sve vie intelektualaca, knjievnika, umjetnika i edukatora klizi u tu kategoriju. Nema vie ni akademske, ni statusne, ni dravne zatite. Ta je pozicija izuzetno sloena, stresna i rizi?na. S druge strane, eksploatacija intelektualnog rada uvijek je i bila najbrutalnija, jer je intelektualni rad nemjerljiv. S tre?e strane, intelektualni rad je za mnoge i dalje atraktivan upravo zato to je nemjerljiv. Naime, ?e?e je pravilo, a rje?e slu?ajnost da prodava?i intelektualnog bofla zara?uju dobre pare. P. T. Barnum, milijuna, poznat kao otac cirkusa, izjavio je: Nitko nikada nije bankrotirao na potcjenjivanju inteligencije ameri?kog naroda. Barnumova cini?na izjava nije, dakako, rezervirana samo za Amerikance.
to imam Filipinima opratati?
Kako ste rekli u knjizi, otili ste iz Hrvatske u Europu, ali vas je domovina svako malo sustizala. Kako sad stvari stoje, svi ?emo vam se uskoro pridruiti u Europskoj uniji, gdje ste vi odavno. Dakle, nikako se ne moete rijeiti domaje. Je li to dobro ili loe?
- Hrvatski pjesnik Drago tambuk, koji kao da je predvidio da ?e ga ambasadorska sudbina odvesti u daleke krajeve, napisao je stih, kojeg se ponekad sjetim: Hrvatska je bumerang, kamo god da je hitnem, ?emu god da je putim, ona se vazda vra?a. Stih izraava pjesnikovo iskreno domoljublje, domovina je, dakle, s njim, ?ak i kada njega u domovini fizi?ki nema. Usput re?eno, sam predmet, multifunkcionalni bumerang, prvotno je sluio kao oruje. Stari Egip?ani, Aboridini i Indijanci koristili su ga za ubijanje ptica i ze?eva. Ispri?avam se, stvarno ne znam to me je spopalo, i zato sam se toliko raspri?ala o bumeranzima.
Kako danas gledate na traumati?ne epizode s po?etka devedesetih kad ste otili iz Zavoda za znanost o knjievnosti? Stari profesor je otiao, a hodnici Filozofskog fakulteta nisu vie tako mra?ni. Jeste li oprostili profesoru, kao to ste oprostili fiktivno-stvarnom Ivici, doma?em politi?aru novoga kova, ?iji ste ur-faisti?ki psihogram detaljno opisali u knjizi?
- Opratate u onom trenutku kada shvatite da nema dijaloga, jer dijalog i nije mogu?; kada shvatite da cijeli problem lei u vama i vaim posve iluzornim o?ekivanjima. Opratate kada shvatite da nema komunikacije, jer su kodovi komunikacije izme?u vas i vae sredine razli?iti. Oprost je, zapravo, otputanje, ravnodunost. Kada sam, na primjer, prate?i nedavni papin posjet Hrvatskoj razgledavala novinske fotografije ljudijedne ene, koja ima devedesetero unuka, ?ije je poprsje bilo ukraeno sveta?kim amuletima, s plasti?nom bo?icom vode u ruci i kriem u pozadinibilo je to kao da skrolam po turisti?kom sajtu neke zemlje u kojoj nikada nisam bila. Kao da pregledavam fotografije s Filipina, na primjer. Dakle, to ja imam Filipinima opratati ili neopratati?
Porazno je za sve nas da su svi vai antagonisti, svi ti deratizatori s po?etka devedesetih godinaLetica/Kamenski/Novak-Srzi?i dalje na svojim mjestima, kao da se nita u me?uvremenu nije dogodilo. Moda je tu potrebna jedna lustracija?
- Ne, nikako lustracija. Lustracija je prije svega nemogu?a, a onda i promaena ideja. Bila bi to samo nova zabava za slu?ivanje gladnog naroda. Hrvatska ima marljive sociologe, stru?njake za medije, zavrene stru?njake kulturolokih studija. Prolo je ve? dvadeset godina otkako je Hrvatska nezavisna drava. Ta drava je valjda sagradila svoju kulturu. Bilo bi izuzetno zanimljivo kada bi se kona?no pojavila studija, pisana iznutra, a s pogledom izvana, koja bi znala objasniti potroa?ima i proizvo?a?ima te kulture gdje to oni zapravo ive.
Muke s kanonom
Kad smo ve? kod Filozofskog fakulteta, pojavila se tamo unazad nekoliko godina nova generacija studenata i neto profesora, koji se nakon dueg vremena bune protiv novih uvjeta kolovanja, protiv kapitalizma i komercijalizacije studiranja. Pratite li to se zbiva?
- Naalost, pratim povrno. Na?elno sam, dakako, za besplatno kolovanje. Me?utim, ima neto to me vie brine, a to je pad obrazovnih standarda i kvalitete kolovanja. Ovdje mislim na humanistiku, jer u to se neto malo razumijem.
Evo vam jedne anegdote. Nedavno sam bila na jednom europskom multimedijalnom festivalu ?iji je program baratao jakim rije?ima, kao to su revolucija, subverzija, ruenje kanona i sl. Mlada studentica zamolila me za intervju.
- to mislite o naem programu?upitala je.
- Sve najbolje, ali bih voljela da mi nabrojite pet kanonskih knjievnih djela koja biste vi li?no ruilirekla sam.
- Ja nisam studirala knjievnost, znate, ja sam student filmske akademijepojasnila je.
- Onda mi nabrojite pet kanonskih filmskih djela na koja biste se vi li?no oborili.
- Ustvari, ja se vie bavim video-artom, znateispri?avala se studentica.
Zagreb postaje internacionalniji. Nedavno je na Subversive Film Festivalu ugostio kremu neomarksisti?ke europske misli (Terry Eagleton, Samir Amin, Zygmunt Bauman i dr.), pa neki kau da nam se vra?aju sretnija vremena, iz doba ?asopisa Praxis kad su u nas na ljetne kole stizali ondanji marksisti?ki filozofi. Govori li to da je mra?na tu?manisti?ka Hrvatska zauvijek iza nas i da dolazi nova proeuropska Hrvatska?
- Imena koja ste naveli zaista su impresivna. A to je li mra?na tu?manisti?ka Hrvatska zauvijek iza nas lako je provjerljivo. Trebalo bi natjerati studente humanistike, koji su pretpostavljam najbrojniji posjetioci festivala, da najprije osvijeste hrvatsku intelektualnu batinu, da napiu iscrpne radove u kojima ?e dekonstruirati ideje velikana novije hrvatske misli, Franje Tu?mana, hrvatskih filozofa, knjievnika, kultne figure Vlade Gotovca, na primjer, radove svojih sadanjih profesora i suvremenika. Da paljivo sve i?itaju, i izdvoje to to ?e mo?i obraniti kao vrijednu hrvatsku intelektualnu svojinu pred Terryjem Eagletonom ili Zygmuntom Baumanom, ili jo bolje, pred vlastitom intelektualnom savje?u. I to je najvanije, da to glasno i jasno kau. Tek kada se dogodi takvo kriti?ko popisivanje stanja stvari, onda ?e i promjene koje donose festivali i znameniti gosti biti uvjerljivije.
Ja imam svoj statisti?ki uzorak. Kada do?em u Zagreb, vozim se tramvajem na dugim rutama, od Novog Zagreba do ?rnomerca, i sluam to ljudi govore. Ljudi su nezadovoljni, oja?eni, gun?aju, ali je Tu?man i dalje mjerilo, njegova figura i dalje stoji kao najvii ideal hrvatske dravotvorne politike. Ljudi iz tramvaja i dalje ljube svoje svetinje.
Ustvari, kada pogledate malo ire, jedini realni politi?ki program koji ujedinjuje sve stanovnike bive Jugoslavije, program za koji su se svi spremni boriti do zadnjeg daha jepenzija. Vidjeli ste da je Ratko Mladi? ?im su ga uhapsili potegao pitanje svoje penzije. ?uli ste da se sin Gorana Hadi?a odmah nakon Mladi?eva hapenja poalio da od niske penzije svoga oca u odsustvu nije u stanju ivjeti. ?itali ste da se Mirjana Sanader odmah po uhi?enju supruga poalila da joj je neto kasnila pla?a. Znate da je jedina svrha ulaska u HAZU dodatak na penziju. Znate da hrvatski dragovoljci odmah slono sko?e na noge ?im se spomene rije? penzija. A onda se postavlja logi?no pitanje zato su se svi ti narodi krvili i krvarili, kada im je penzija u bivoj Jugoslaviji bila lijepo osigurana.
Razgovor vodio Rade Dragojevi?
Novosti, 11.06.2011.